Sigurno ste primjetile da svaki post pocinjem ovim “Drage moje”…Ja vam to zaista tako mislim i osjećam i evo dva dana se pitam kako sam uspjela ovoliko vremena bez komunikacije sa vama…
Hvala vam od srca na komentarima, na dobrodošlici i posebno Izzi na njenom duhovitom komentaru…
Izzy kaže...
Daj molim te, pa to ništa ne valja! Kao prvo, kuhinja nije ručno prefarbana, u kupatilu nijedna pločica nije decoupagirana sve je sjajno i savršeno - ne valja! ;) Dobro nam došla natrag i molim, odmah se primi kreative, dosta je razbijanja pločica! :)
Super mi je…upravo si rekla ono sto sam cijelo vrijeme razmišljala a to je da je sve sjajno i savršeno...I da to ustvari nisam ja, da to jednostavno nije moj dom.
Sebi sam smiješna kada sa krpom krenem i zagledam čiji su otisci prstiju na plakaru, kuhinji…Kao kakav forenzičar...hahaha…ma neće to dugo tako biti….
Kako sam ljubitelj spoja modernog i onog malo starinskog izgleda… za kratko vrijeme će sve izgledati drugačije…Imam ja dosta materijala za rad….koji čeka da ga iskoristim id a to bude dom koji ima moj pečat…Još da je po koji m2, to bi bilo ok…
Meni uglavnom uvijek nedostaju m2, i da imam ne znam koliko, ja bih da imam još…
Tako pretražujući internet” naletim” na ovo .
Kako je čovjek uspio da sredi tako mali stan je zaista zadivljujuće…
Nego, znam da ima vas koji na svom radnom mjestu škicate blogove…naravno da šef ne vidi.
Pa…ako slučajno budete na mom blogu, a šef uleti u ured…bez panike…desno, na vrhu mog blogu imate
¸
