...jeans je zakon...!!!

Osim što ga jako volim nositi...može da posluži u različite svrhe...npr...to kreativke znaju..kad hoćete da ispolirate vaše fimo komade...uzmite komad jeansa...i polirajte do sjaja...poslije nema potrebe za lakiranjem.

Meni je jeans inspirirao...prva Maja sa njenim postom a onda i moje prošlogodišnje farmerke u koje na moju veliku žalost ne mogu ući...A tako su bile dobreeee...:((

Zato je nastalo ovo od fima...u spomen dragam jeansu.

Narukvica

Ovo je samo da vidite teksturu...

To je to...nema više...odnosno ne mogu da se koncentriram i ovo da kuckam jer je ton na TV-u pojačan do daske....Ponekad se pitam...Zašto je potreban ton kad je prenos utakmica....? Zašto se to ne može gledati sa tišim tonom? A kad ja povisim ton...reakcija.."Tiše, ja te čujem dobro..."

 Bože samo da preživim do 11.7...hu......biće još radova.

Lijep pozdrav

vaša

¸

Prvi radovi od fima ili svaki početak je težak

Drage moje, jako se veselim jednom novom blogu. To je novi blog SandreZ . Sandra je počela sa fimanjem i ima super ideju da svoje radove, svoje uspjehe ali i teškoće sa fimom podijeli sa nama i to na svom novom blogu. Njeni postovi su pravi melem za dušu,  predstavljanje rada uvijek začini nekom duhovitom dosjetkom ili pričom.Jednostavno, postovi za uživanje.
Pa ako želite da uživate i na njenom novom blogu, samo izvolite...

http://sochicsandraz.blogspot.com/

Dakle, Sandra je već uveliko počela da radi i gledajući njene prve radove sjetih se svog početka. 

To je bilo u ljeto 2004. god...kad sam otkrila fimo u hobby radnji. Vidjevši sve te paketiće s predivnim bojama zapitala sam gospođu koja je tu radila o kakvom se materijalu radi a njeno šturo objašnjenje me je natjeralo da malo prosurfam i da nađem ponešto  o fimu......Bilo je tu mog lutanja, pregledanja silnih stranica...i poslije odem da kupim i probam...Naravno kupim dvije meni drage boje smeđu i krem i nastane ogrlica "Bronhi-lakše se diše" 

Ma iskreno to i nije bio neki rad...miješala sam dvije boje...razvlačila  i dobila ovo:

Ako mislite da sam ja ovo brusila,šmirglala,glancala...varate se...ja tada nisam znala da to treba raditi..Ništa...to je bilo samo pečeno i lakirano brodskim lakom.Naravno, to sam poklonila mojoj dragoj seki, još uvijek je smrdilo na lak...ali je ona bila oduševljena.

Nikad je nisam vidjela na njoj...a i kako bi, kad oštri rubovi grebu odjeću i tjelo. Nije bitno, znam da je čuva kao nešto dragocjeno.  

Druga ogrlica je već išla lakše ...naravno i tu pomješano par boja ali ipak na nešto liči...

U ovih 6 godina bilo je i pauza u radu sa fimom....čak i momenata kad sam htjela to ostaviti i raditi nešto drugo ali jednostavno nisam mogla. To mi jednostavno odmara i dušu i tijelo. Kad sam najumornija, kad bih najrađe pošla na spavanje, uzmem fimo i ne znajući što će uopće od toga nastati, ja to valjam,  razvlačim, brusim ...glancam...i odmaram.

Eto drage moje, vidite kakav je bio moj početak...ne bih da vas gnjavim ali tu je bilo svega, od bacanja fima jer dobijem nenormalnu boju, bacanja već pečenog komada...pucanja kod brušenja...i još mnogo...mnogo loših momenata ali i onih koje ne bih mijenjala ni zašto na svijetu...

Zahvaljujući mom mužu i mom sinu koji su me podržavali pa nekada tvrdili da je nešto dobro i ako nije, zahvaljujući vama koji ste redovno posjećivali moj blog, ostavljali komentare, ja i dalje radim s fimom....

I radit ću još dugo...dugo...Sigurna sam.

Toliko ovaj put...do mog sljedećeg javljanja lijepi pozdravi

Vaša

¸

Imitacija kože

Jedan veliki pozdrav mojim dragim posjetiteljima, jedna velika pusa i hvala onima koji prokomentiraju moj rad. Sigurno znate što znači komentar i to od vama dragih osoba a pogotovo od kreativnih duša kakve ste vi.
Ti vaši komentari me jednostavno tjeraju da radim još i bolje...ali vremena je zaista malo.
Mnogo toga znam da isplaniram...u svojoj rasijanoj glavi stvaram sliku predmeta koji hoću da napravim...i jedva čekam momenat kad ću biti slobodna da se posvetim samo tome, a to je uglavnom u kasnim večernjim satima. I onda nastane ovo:

To je drvena kutijica koja se može kupiti u svakoj hobby radnji...Kad god nešto kupujem od materijala, kupim i bar jednu kutijicu...ono "neka se nađe"...Tako sam sakupila veći broj istih koje me izazivaju da radim na njima decoupage. E ovaj put sam je obložila fimom (bilo je vrijeme da ovaj smeđi fimo potrošim jer mi dugo stoji).

Iskreno nisam imala pojma što da uradim dalje i u samom procesu mi je palo na pamet da stavim i ovaj remen, također od fima...Velim kad je remen...da ja to napravim kao imitaciju kože...pogužvam komad folije aluminijske, pa je onda onako pogužvanu pritisnem na fimo..nacrtam ove crtice kao da je koža prošivena....

Dalji postupak znate....pečenje, glancanje...brusnim papirom sam prešla samo rubove.

Kako nisam baš zadovoljna prvom fotkicom....evo još dvije.

Eto vidite...ne moramo guliti jadne životinje da bi imali predmet od kože...Kupimo fimo, naoružamo se strpljenjem i napravimo ovakav predmet...puno je lakše i moralnije....:))

Do mog sljedećeg filozofiranja šaljem vam tople, pretople pozdrave  

Vaša

¸

Fimo again...

Drage moje, kad radim s fimom uvijek mi ostane komadića mase. Ja, uglavnom napravim par perli ili nekih komada koje uopće ne znam kad i gdje iskoristiti...i onda to stoji...i stoji dok ne dobijem želju da nešto napravim. Tako je bilo i sa ovom ogrlicom...jednostavno mi je "došlo" da je sastavim....Ne znam jesam li bila inspirirana ovim bojama ili SP i vuvuzelama..(uh kako me taj zvuk nervira)....ali nastala je ova ogrlica koja mi djeluje afrički.

Dakle...materijal fimo, tekstura...bojeno...pa brušeno...polirano mekom vunenom krpom i bez lakiranja.......Dodala sam i ove smeđe drvene perle...i par metalnih..Na kraju je ispalo ovo. 

Meni se dopada i sutra ću da je prošetam....

Lijep pozdrav i hvala za posjetu...

Zato vam šaljem veliku pusu

vaša

¸