Prvi radovi od fima ili svaki početak je težak

Drage moje, jako se veselim jednom novom blogu. To je novi blog SandreZ . Sandra je počela sa fimanjem i ima super ideju da svoje radove, svoje uspjehe ali i teškoće sa fimom podijeli sa nama i to na svom novom blogu. Njeni postovi su pravi melem za dušu,  predstavljanje rada uvijek začini nekom duhovitom dosjetkom ili pričom.Jednostavno, postovi za uživanje.
Pa ako želite da uživate i na njenom novom blogu, samo izvolite...

http://sochicsandraz.blogspot.com/

Dakle, Sandra je već uveliko počela da radi i gledajući njene prve radove sjetih se svog početka. 

To je bilo u ljeto 2004. god...kad sam otkrila fimo u hobby radnji. Vidjevši sve te paketiće s predivnim bojama zapitala sam gospođu koja je tu radila o kakvom se materijalu radi a njeno šturo objašnjenje me je natjeralo da malo prosurfam i da nađem ponešto  o fimu......Bilo je tu mog lutanja, pregledanja silnih stranica...i poslije odem da kupim i probam...Naravno kupim dvije meni drage boje smeđu i krem i nastane ogrlica "Bronhi-lakše se diše" 

Ma iskreno to i nije bio neki rad...miješala sam dvije boje...razvlačila  i dobila ovo:

Ako mislite da sam ja ovo brusila,šmirglala,glancala...varate se...ja tada nisam znala da to treba raditi..Ništa...to je bilo samo pečeno i lakirano brodskim lakom.Naravno, to sam poklonila mojoj dragoj seki, još uvijek je smrdilo na lak...ali je ona bila oduševljena.

Nikad je nisam vidjela na njoj...a i kako bi, kad oštri rubovi grebu odjeću i tjelo. Nije bitno, znam da je čuva kao nešto dragocjeno.  

Druga ogrlica je već išla lakše ...naravno i tu pomješano par boja ali ipak na nešto liči...

U ovih 6 godina bilo je i pauza u radu sa fimom....čak i momenata kad sam htjela to ostaviti i raditi nešto drugo ali jednostavno nisam mogla. To mi jednostavno odmara i dušu i tijelo. Kad sam najumornija, kad bih najrađe pošla na spavanje, uzmem fimo i ne znajući što će uopće od toga nastati, ja to valjam,  razvlačim, brusim ...glancam...i odmaram.

Eto drage moje, vidite kakav je bio moj početak...ne bih da vas gnjavim ali tu je bilo svega, od bacanja fima jer dobijem nenormalnu boju, bacanja već pečenog komada...pucanja kod brušenja...i još mnogo...mnogo loših momenata ali i onih koje ne bih mijenjala ni zašto na svijetu...

Zahvaljujući mom mužu i mom sinu koji su me podržavali pa nekada tvrdili da je nešto dobro i ako nije, zahvaljujući vama koji ste redovno posjećivali moj blog, ostavljali komentare, ja i dalje radim s fimom....

I radit ću još dugo...dugo...Sigurna sam.

Toliko ovaj put...do mog sljedećeg javljanja lijepi pozdravi

Vaša

¸