srijeda, 25. ožujka 2009.

Moji snovi i putovanja

Ne znam kako vi, ali ja u ove još uvijek tmurne i snježne dane vrlo često razmišljam o putovanjima bilo onim prošlim ili nekim budućim.
Prije par dana sam gledala jednu divnu putopisnu emisiju na TV-u o Peru-u. Naime, novinar, pisac i humanist Goran Todorović, napravio je serial o nekim nama dalekim zemljama ali jako interesantnim. Obožavam iz naslonjača putovati po svijetu (kad ne mogu stvarno) i te emisije me zaista odvedu na mjesta za koja sumnjam da ću ikada posjetiti. I Peru je država koju bih rado posjetila ali u onih nekih 45 minuta sam se baš nauživala.
Goran nas je u tih 45 minuta tako lijepo provodao po najinteresantnijim mjestima te divne države. Mislim da bi trebalo i 45 dana da se sve to vidi, ali budimo skromni, za sada je dovoljno i ovo.

A ja baš maštam o tome kako ću jednog dana krenuti put Peru-a...Možda, kad moj muž i ja budemo slavili zlatni pir...hahahahaa...
Već se zamišljam sa bolovima u leđima, visokim tlakom...i ko zna čim još, mi se penjemo po Machu Picchu...Zašto ne...kad ovako razmišljam...onda se sjetim one divne misli
Što više sanjaš, više možeš napraviti


Moj muž i ja u mojim snovima proslava zlatnog pira
A ovdje ću pokušati prodati svoj nakit koji neumorno pravim
(Dok čitate ove redove, uživajte u divnim zvucima "El Condor Pasa" i to sam vam priuštila)
A vezano za ovu misao...ispričaću jednu istinitu priču. Kad sam bila jako mala...neki niži razred osnovne škole (više se i ne sjećam koji je bio razred), jako sam voljela čitati Politikin zabavnik...
i tamo je bila neka nagradna igra...pa ako pravilno riješiš dobivaš nagradu...putuješ u Disnylend.
Naravno da sam poslala odgovor i ništaaaaaaaaaa...Ostade moja mašta i nada da ću jednom posjetiti to čarobno mjesto...
I sada da ja ne bih pričala o tome kako sam cijelo vrijeme sanjala taj moj put za Disnylend, prelazim na glavno.
Moj san se ostvaruje 2002g za jedne posjete San Diegu, mom dragom sinu koji je tamo studirao i mojim dragim kumovima čija kćerka mi je priredila rođendanski poklon, odlazak u Disnylend...
Moj toliko sanjani san se ostvario, taj dan nikada...ama nikada neću zaboraviti. Moje dijete i dijete mojih kumova su mi ostvarili ono što sam godinama maštala. Možda je trebalo biti drugačije, da mi ispunjavamo snove naše djece...a ono obrnuto...
Kako god bilo, ja vjerujem u snove...A vi???



Ja odoh da sanjam, a vama moji divni sanjarski pozdravi
Vaša Phoenix

Broj komentara: 5:

  1. Draga moja ja vjerujem u grah sa kiselim kupusom,kojeg nisam jela vec sigurno 15 godina ..s tim sam ti sve rekla :):)
    Kiss,Lidia

    OdgovoriIzbriši
  2. Kad se radi o snovima: meni rekoše - čovjek dok ima snove ostaje mlad, kad prestane sanjati mora se zabrinuti jer mu je starost na leđima. Što je istina? Tko je pročitao Rudolfa Steinera i njegovu knjigu "Kako se stječu spoznaje viših svjetova" ponekad pomisli da je san potreban svakom čovjeku! http://www.antropozofija.hr/knjige.htm#spoznaje - kako da ostvarim život kao iz bajke kad nemam snova!

    OdgovoriIzbriši
  3. I ja sanjam lepa putovanja, ali verovatno, nikad neću moći...
    Zato, putujem netom!

    OdgovoriIzbriši
  4. Jooooj, Disneyland! Ja sam bila 2004, na Floridi. Nezaboravno!!!

    OdgovoriIzbriši
  5. Peru... To so tudi moje sanje. 1x sem že bila prijavljena, da gremo, pa je potem vse skupaj padlo v vodo.
    Res je, človek mora sanjat in mora imeti upanje. In jaz vem, da bom videla Peru. 1x.
    Vidiš, kako dobra mama si, da sin ne samo pozna tvoje (skrite) želje ampak jih tudi uresničuje.
    Čestitke obema.

    moi

    OdgovoriIzbriši

Welcome to my world.....of crafting that is.
I am glad you stopped by.
Your comments are welcome and
appreciated.