Nagrada, putovanja,pokloni...

Drage moje, evo i mog prvog posta u ovoj godini. Ovu godinu počinjem baš onako kako bih i voljela da mi ova godina protekne...nagrade, putovanja,pokloni....
Nedavno, na prvi dan ove godine sam dobila divnu nagradu...Super početak...Leptir mi je dodijelila ovu nagradu. Hvala ti draga Nataša što si mislila i na mene.

Uz ovu nagradu ide i zadatak.Treba navesti 3 mjesta koja bih rado posjetila...i zašto.
To meni nije baš teško jer ima jako puno mjesta na koja bih krenula odmah.
A zašto???
Moj odgovor je jednostavan, zato što sam bolesno radoznala, što želim sve da vidim i prođem.
A to "SVE" jednostavno nije moguće pa bih se zadovoljila i ovim...:-))

1. PERU

2. IRSKA

3. INDIJA

I to baš ovim redom...Nadam se, da će mi se bar jedna ova moja želja ispuniti...Bilo bi lijepo, zar ne?
Sada bih ja trebala predložiti vas drage moje, ali sam stekla dojam da ste skoro sve dobile ovu nagradu.
Ako niste, pogledajte na lijevoj strani mog bloga i ako ste moj favorit, slobodno se poslužite ovom nagradom.Ja vam je od srca prosljeđujem.

Eh...dosta je zabušavanja...mora nešto i da se radi.A ko ne bi radio kad za poklon (umjesto parfema, knjige koje sam inače prije dobivala) dobije hrpu materijala...Ovo sam dobila od svoje djece (sina i snahe)...

Eto, možete očekivati moje radove ubrzo. Razlog mom minimalnom kreativnom radu nije bio nedostatak materijala (imam ja toga i previše) nego nedostatak inspiracije i vremena.Zato su me moja djeca "pokrenula" na ovaj način...vele sad nema obraza da ne radi nešto lijepo i kreativno. Hvala vam,pilići moji! 

Do mog sljedećeg posta lijepi pozdravi

vaša

Za nepovjerovati...

za nepovjerovati

View more presentations or Upload your own.

Brrrr....Ne mogu da vjerujem...

Lijep pozdrav
¸

Bez mašte i kreativnih ideja...

• Gdje sam???
• U gomili papira, računa, predračuna?
• Volim li to što radim?
• Ne volimmm...ali moram.
• Kad se vraćam kreativnom radu?
• Nadam se, brzo.

Eh... ovaj zadnji odgovor... Ja, koja sam trenutno bez mašte ili bilo koje kreativne ideje sumnjam da ću bilo što uraditi a da budem zadovoljna...Jednostavno ne ide...Započela sam  5 projekata, spremno čeka ali jednostavno nemam ideju kako završiti...

Toliko sam maštovita i kreativna da sam neki dan kupila gležnjaće koje jako podsjećaju na moje čizme...

Dakle i tu me je napustila moja kreativnost...

Odlučim da promjenim izgled bloga, da bude moj...da ne koristim tuđe ideje...i one free pozadine...i upsss

....ništa...sreća da imam testni blog pa se tamo igram...inače bih sve ovdje pogubila...

Nađem ovaj link...Velim sebi hajde da nešto novo osmislim u svojoj garderobi...malo maštovitije, veselije...Ponuđen milion odjevnih predmeta a ja jedva ovo skombiniram...i to upravo onako kako se oblačim inače, dakle dosadno.

Nadam se da je ovo stanje pri kraju i da ću konačno uraditi i nešto za svoju dušu...da ću konačno i ja uživati u svom kreativnom radu kao što uživam u vašim prelijepim radovima.

Drage moje, uživajte , stvarajte, budite mi zdrave i vesele...

vaša

¸

Nemam pojma kako da naslovim ovaj post

Drage moje,
Sigurno ste primjetile da svaki post pocinjem ovim “Drage moje”…Ja vam to zaista tako mislim i osjećam i evo dva dana se pitam kako sam uspjela ovoliko vremena bez komunikacije sa vama…
Hvala vam od srca na komentarima, na dobrodošlici i posebno Izzi na njenom duhovitom komentaru…
Izzy kaže...
Daj molim te, pa to ništa ne valja! Kao prvo, kuhinja nije ručno prefarbana, u kupatilu nijedna pločica nije decoupagirana sve je sjajno i savršeno - ne valja! ;) Dobro nam došla natrag i molim, odmah se primi kreative, dosta je razbijanja pločica! :)

Super mi je…upravo si rekla ono sto sam cijelo vrijeme razmišljala a to je da je sve sjajno i savršeno...I da to ustvari nisam ja, da to jednostavno nije moj dom.
Sebi sam smiješna kada sa krpom krenem i zagledam čiji su otisci prstiju na plakaru, kuhinji…Kao kakav forenzičar...hahaha…ma neće to dugo tako biti….
Kako sam ljubitelj spoja modernog i onog malo starinskog izgleda… za kratko vrijeme će sve izgledati drugačije…Imam ja dosta materijala za rad….koji čeka da ga iskoristim id a to bude dom koji ima moj pečat…Još da je po koji m2, to bi bilo ok…
Meni uglavnom uvijek nedostaju m2, i da imam ne znam koliko, ja bih da imam još…

Tako pretražujući internet” naletim” na ovo .
 
Kako je čovjek uspio da sredi tako mali stan je zaista zadivljujuće…

Nego, znam da ima vas koji na svom radnom mjestu škicate blogove…naravno da šef ne vidi.
Pa…ako slučajno budete na mom blogu, a šef uleti u ured…bez panike…desno, na vrhu mog blogu imate

dugmić na koji kliknite i jednostavno se prebacite na novu stranicu koju bi svaki šef volio vidjeti kod svog zaposlenika….Sretno!!!
¸

Pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol....

Drage moje, vratila sam se konačno u normalniji tok življenja pa tako i mom blogu a i vama...

U nekim od prošlih postova sam pisala da su kod mene u toku veliki radovi u stanu...i tako je bilo skoro 2 mjeseca...Prije desetak dana sam napokon ugledala leđa radnika, sa radošću "ispratila" sav njihov alat i kante...boje...ma sav taj užas je iza mene i zbog toga sam jako vesela...

A ja ovih dana kako naslov mog posta kaze..."Pa po lojtrici gor...pa po lojtrici dol..." Posla još uvijek ima ali sad to ipak lakše obavljam i nadam se da će sve ubrzo biti gotovo...

Urađenim sam zadovoljna, firma koja je radila adaptaciju...uradila je skoro pa savršeno...Sve je rađeno po mojoj zamisli i crtežima, ja sam birala materijale,kombinirala...kontrolisala tako da je sve ispalo u najboljem redu...odnosno onako kako sam ja htjela....

Kako je moja kuhinja u sredini stana i prvobitno je imala vrata sa predsoblja i iz trpezarije...ja sam to sve skinula i povezala trpezariju, kuhinju i predsoblje...dobila sam jedan veliki prostor koji je povezan sličnim elementima i namještajem i podnim kamenim pločama, pa izgleda kao jedinstven prostor...

Kupaonica je kompletno adaptirana, sve instalacije promjenjene i drugačijim rasporedom sam dobila prostraniju kupaonicu...

I ostale prostorije su doživjele promjene samo kad budu spremne odnosno kad konačno poslažem sve u plakare, postaviću i fotke......Još ima dosta toga da se završi...a onda dolazi onaj najljepši dio mog posla a to je da postavim slike, da uradim jednu lijepu kombinaciju stare komode (koju bih uradila u Shabby chic tehnici ) i novog plakara i kreveta u spavaćoj sobi...

Najteže će biti od malog prostora (soba 10m2) napraviti radnu sobu za mog najdražeg i mene...Dakle treba smjestiti stolove, 2 kompa, printer, police i još jedan sto za moje hobije...i eventualno neka sofa...hahaha...

Polako...izboriću se ja za mjesto u radnoj sobi...:)))

Ovo su sličice kupatila i tog prostora koji sam dobila spajanjem tri prostorije...Žao mi je što nisam napravila fotke i prijašnjeg izgleda radi poređenja...ali vjerujte mi na riječ, ovo je puno bolje...:))) 

Drage moje, hvala vam što ste posjećivale moj blog, ostavljale komentare...Sada ću i ja krenuti u obilazak vaših blogova...mogu zamisliti što me sve lijepo čeka...

Do mog sljedećeg javljanja, nadam se vrlo brzo, lijepi pozdravi i velike puse

Vaša

¸

Živa sam!!!!

Drage moje, znam...znam, dugo me nema...i sigurna sam da mislite kako sam odustala od bloga, kako sam lijena da radim i pišem...:)) Ali od toga ništa...prvo malo odmora od svega a onda i adaptacija stana i to su razlozi mog nejavljanja..."Protrčim" ja po vašim divnim blogovima, ali kako sam sada trenutno u tuđem stanu nije mi baš zgodno da se koristim internetom...Iskreno, sada mi je i inspiracija na ništici, jednostavno mnogo stvari bih htjela da uradim...ali ništa.

Sada sam u svijetu građevinskog materijala...skica...crteža...cijena...

Ovo je samo mali dio mog gradilišta...ma divota...

kuhinja

                                      

kupaonica

dnevni boravak

Nadam se da će ubrzo biti ovdje postavljene sličice malo ljepšeg ambijenta...

Hvala svim curama koje su mi se javile mail-om sa pitanjem je li kod mene sve ok...Hvala onim koji su mi u međuvremenu dodijelile nagrade...sutra ću napisati jedan duži post i sve fino uraditi kao što nagrade nalažu.

Dobila sam pozive za igru koju sam već davno igrala ali ne mari, baš volim te igre kad se kroz sličice i odgovore predstavljamo svojim blogerskim prijateljicama....

Do mog sljedećeg posta ( a to je već sutra, nadam se) veliki pozdravi svima vama i još veće puse

vaša

¸

Škicnula sam vaše blogove i podigla nagrade

Drage moje, koje ne znate što znači ŠKICNUTI…pokušaću pojasniti.
Dakle škicnuti je isto što virnuti, proviriti, pogledati krajičkom oka.
Meni je taj hrvatski ili prije da je zagrebački sleng super…jedna riječ i sve rečeno.
E… ja vam tako svaki dan škicnem na blogove, nekada ostavim komentar, nekada ne…(ovisi koliko imam vremena)…ali uglavnom sam u toku što radite.

Cijelo jutro razmišljam o tome kako bi bilo dobro da postoji negdje radno mjesto ŠKICER…Da…da..dobro ste pročitale. Odmah bi se prijavila, vjerujem da bih bila primljena (visoko mišljeno o sebi kao i uvijek)…
Vjerovatno bih počela od “niži stručni škicer”, zatim viši pa visoki stručni škicer…i dogurala bih do glavnog škicera. To bi bilo super, osim što volim to da radim…bila bih valjda i dobro plaćena….hahaha.
Mogla bih raditi i po 20h, ne bih se umorila. Velim, kad provedem toliko vremena uz komp škicajući blogove što ne bih zaradila. Ha…mašta može svašta…E sad ozbiljno…

Prvo sam dobila obavjest…da me čeka nagrada kod Alenke, pa Zondra Art, zatim Cleo,SandraZ, Hrandica a odmah poslije Biljana. Sva ponosna…nos do plafona…primjetim i novu objavu kod Tee…Odem na njen blog…i Tea nas sve nagrađuje…Opa…naravno da sam je odmah zgrabila… Dakle, sedam blogerica mi žele odati priznanje za moj rad….Ma, ni u snu nisam mogla sanjati, ni moja mašta koja je bujna…(to ste vidjeli u gornjem djelu posta)…nije mogla to predvidjeti. Hvala vam cure do neba, potrudiću se da i dalje uživate u mojim rukotvorinama.
Opet sam krenula u škicanje blogova i primjetim da ste skoro sve nagrađene…Kako da podijelim ovaj award…???Hm…ma imam ja još nagrada koje još niste dobile…a kako znam da ste kolekcionarke što se tiče nagrada,odlučila sam vam dodijeliti ove nagrade….

Njih sam dobila od moje divne prijateljice Laure. Obožavam njen blog, njene divne čestitke.Ne propušta priliku da posjeti moj blog, da ostavi prekrasni komentar…Nikada je nisam vidjela, a imam osjećaj da se znamo jako dugo…Draga Laura hvala ti za sve.

Ne priznajem ovo ograničenje deset blogerki, ja ću malo proširiti spisak jer to jednostavno morammmmm….ovo mi je uvijek bio najteži dio posla.
Zato drage moje škicnite na desnu stranu mog bloga pa tamo gdje piše “domaći blogovi” pronađite se, i pokupite nagrade. Sve ste vi zaslužili ove nagrade….jer ste dio mog blogerskog svijeta, jer bez vas ovaj moj blog ne bi ni postojao a ja ne bih imala pojma kako raditi decoupage,ne bih znala kako obojiti nešto staro da izgleda još starije, i još mnogo…mnogo toga što mi je proširilo saznanja o materijalima i tehnikama…. i zato vam veliko HVALA…
Svima lijepi pozdravi i puse
vaša

¸

Prvi radovi od fima ili svaki početak je težak

Drage moje, jako se veselim jednom novom blogu. To je novi blog SandreZ . Sandra je počela sa fimanjem i ima super ideju da svoje radove, svoje uspjehe ali i teškoće sa fimom podijeli sa nama i to na svom novom blogu. Njeni postovi su pravi melem za dušu,  predstavljanje rada uvijek začini nekom duhovitom dosjetkom ili pričom.Jednostavno, postovi za uživanje.
Pa ako želite da uživate i na njenom novom blogu, samo izvolite...

http://sochicsandraz.blogspot.com/

Dakle, Sandra je već uveliko počela da radi i gledajući njene prve radove sjetih se svog početka. 

To je bilo u ljeto 2004. god...kad sam otkrila fimo u hobby radnji. Vidjevši sve te paketiće s predivnim bojama zapitala sam gospođu koja je tu radila o kakvom se materijalu radi a njeno šturo objašnjenje me je natjeralo da malo prosurfam i da nađem ponešto  o fimu......Bilo je tu mog lutanja, pregledanja silnih stranica...i poslije odem da kupim i probam...Naravno kupim dvije meni drage boje smeđu i krem i nastane ogrlica "Bronhi-lakše se diše" 

Ma iskreno to i nije bio neki rad...miješala sam dvije boje...razvlačila  i dobila ovo:

Ako mislite da sam ja ovo brusila,šmirglala,glancala...varate se...ja tada nisam znala da to treba raditi..Ništa...to je bilo samo pečeno i lakirano brodskim lakom.Naravno, to sam poklonila mojoj dragoj seki, još uvijek je smrdilo na lak...ali je ona bila oduševljena.

Nikad je nisam vidjela na njoj...a i kako bi, kad oštri rubovi grebu odjeću i tjelo. Nije bitno, znam da je čuva kao nešto dragocjeno.  

Druga ogrlica je već išla lakše ...naravno i tu pomješano par boja ali ipak na nešto liči...

U ovih 6 godina bilo je i pauza u radu sa fimom....čak i momenata kad sam htjela to ostaviti i raditi nešto drugo ali jednostavno nisam mogla. To mi jednostavno odmara i dušu i tijelo. Kad sam najumornija, kad bih najrađe pošla na spavanje, uzmem fimo i ne znajući što će uopće od toga nastati, ja to valjam,  razvlačim, brusim ...glancam...i odmaram.

Eto drage moje, vidite kakav je bio moj početak...ne bih da vas gnjavim ali tu je bilo svega, od bacanja fima jer dobijem nenormalnu boju, bacanja već pečenog komada...pucanja kod brušenja...i još mnogo...mnogo loših momenata ali i onih koje ne bih mijenjala ni zašto na svijetu...

Zahvaljujući mom mužu i mom sinu koji su me podržavali pa nekada tvrdili da je nešto dobro i ako nije, zahvaljujući vama koji ste redovno posjećivali moj blog, ostavljali komentare, ja i dalje radim s fimom....

I radit ću još dugo...dugo...Sigurna sam.

Toliko ovaj put...do mog sljedećeg javljanja lijepi pozdravi

Vaša

¸

Shakira WAKA WAKA(This is Africa)official song for SOUTH AFRICA 2010 world cup

Drage moje jeste spremne za Svjetski kup 2010...?
Ja učim himnu. A vi....????


Lijep pozdrav iz odvratno kišnog Sarajeva

Čišćenje monitora

Drage moje, ako vam je prljav monitor sa unutrašnje strane kliknite ovdje

Lijep pozdrav

S ponistre se vidi Šolta...

Drage moje, u ove moje rukotvorine nije umiješana HTZ (Hrvatska turistička zajednica) niti sam od bilo koga plaćena da propagiram Jadransku obalu...niti želim da budem konkurencija slavnom spotu o kojem čak i mi susjedi raspravljamo..."ima li Kosorica pravo ili nema"...Neka spota, neka se vidi što inače vidimo na moru...sumnjam da to kome smeta. Nema veze...zato sam ja tu da ukažem na ljepote Jadrana.
Zašto sam napravila memo magnetić sa ovim kamenim zidom i ponistrom pitajte Loredanu . To je njena ideja na nekom od mojih prošlih postova...Draga Loredana još malo pa stižem i do istarskih kažuna.

Ovaj magnetić sam nazvala "Pospane škure"...A evo zašto.

Ja vam nisam jutarnja spavalica pa ni na odmoru. Volim ujutro dok svi spavaju izaći i prošetati. I onda je sve samo moje, mirno more,čiste ulice,riva, divni kameni zidovi i...uglavnom zatvorene škure. E zato sam ih nazvala tako...baš kao da još spavaju....Ta tišina, taj miris mora i ribe, to sunce koje je tako ugodno kao da me preporode.

Konobari pred kafićima postavljaju stolice a iz kafića čuje se Oliver ....

.......

S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispo' volta

U daljini svitle koće piva klapa šoto voće

Ti se ozireš po sobi slika je na kantunalu

Oneg ča ga more odni u daleken fortunalu

                                                ...............



Adio

"Stručnjaci" kažu.....

Evo mene opet s mojim „bla-bla“ postom. Radi se, radi.. ali još malo strpljenja i vidjećete što sam vam pripremila.
Šta se ljudi ovo dešava, blogerice se sve redom raduju proljeću, a ono vrijeme se kvari i to ne malo. Evo kod mene i snježi, kaže lokalni portal da će biti hladnije desetak stepeni. Dotični portal (vidite sad ovo) još upozorava djecu do 15 godina i starije od 50 da se čuvaju ovih dana. Pa još kaže:“ Učestala i nagla promjena temperature, vazdušnog pritiska i nivoa vlage utječu na depresiju, gojaznost, kao i bolne ožiljke, tvrde stručnjaci. Bronhitis, čir na želucu i infarkt su samo "vrh ledenog brijega" zdravstvenih tegoba koje izazivaju promjene vremena”. I kroz cijeli tekst se spominju stručnjaci …ali nigdje imena.
Mene novinari nerviraju, da “podignu” čitanost stavljaju bombastične naslove, pozivaju se na stručnjake i nigdje ih ne navode….Baš kao da je ovo prva promjena vremena ikada zabilježena.
Naravno odreagovala sam na svoj način i na ovaj savjet da se čuvaju stariji od 50god. Pitam se zašto da se čuvaju oni koji su doživjeli te godine, jer očito se znaju čuvati dok su ih doživjeli…Da sam ja taj “stručnjak” rekla bih da se mladi trebaju čuvati da bi doživjeli starost…
Zatim, zašto se u kategoriju starijih stavljaju oni od 50-70…Za mene su stariji oni od 75 pa nadalje.

Sjetih se, bilo je to prije 5-6 godina…moja kuma čita u dnevnoj štampi kako je iz autobusa ispala starica(54) dakle žena od 54 godine…Stavili su joj i inicijale…valjda je sramota ispasti iz autobusa zato što vozač ne vodi računa da li su vrata zatvorena i jesu li svi putnici ušli. Moja kuma naprosto poludi…kaže “Ma, zamisli molim te, njima je starica ona koja ima 54 godine…Ja sam mislila da se kuma naljutila na vozača a ne na novinara.Meni je to bilo tada smiješno, međutim sada, hmmm…I ja bih se naljutila…Zaista, kako neko može biti starica u pedesetim ili šesdesetim godinama…

Eto drage moje vidite kakve mene misli more…Kad je ovako vrijeme i novinari su mi krivi…

Ma pustimo novinare, vozače, “stručnjake” i klimu…Uživajmo !!!!! Ima mnogo stvari koje nas mogu razveseliti i uljepšati ove tmurne dane, a jedna je i ova, bar meni.



Do sljedećeg filozofiranja lijepi pozdravi
Vaša

Hippie look

Drage moje, ne znam kako vi, ali ja čim osjetim da će ljepše vrijeme, dobijem želju za ljetnom garderobom.

Obožavam one slatke ljetne stvari, što šarenije to bolje ili još jednostavnije rečeno,obožavam onaj hippie look. Da...sjetim se ja često onih nekih godina (kad većina vas nije bila ni rođena) kad smo odijevali slojevito i što šarenije to bolje.Nosile su se traperice, ali i šarene trapez hlače, široke košulje, često indijske, široke haljine i suknje.Nakit se sastojao od perlica, raznih privjesaka-simbola kao peace-simbol (predstavlja otisak nožice goluba i simbolizira mir), ying-yang, tzv. smilea.....

Hahahaha...pronašla sam i ovu moju fotku (ja sam druga s lijeva)...hahaha...Janis Joplin i ja kao dvije sestre.

Pogledajte samo te poze...i tog samopouzdanja...Fotka napravljena 1974g.

Dobro...bilo i prošlo...ali i sada volim ubaciti neki takav detalj u moju garderobu...pa sam se nedavno počastila ovom tunikom....Naravno...odmah mi je pala na pamet ogrlica (nju sam radila prošle godine) koja će odgovarati uz ovu tuniku.

Sigurno će tu biti  i neka široka suknja, trapez hlače...i još ponešto.....nadam se da neću pretjerati...

Eto...podijelih sa vama i ova moja razmišljanja...a sada odoh spavati i lijepo sanjati....možda proljeće i svu onu ljepotu koju nam donose sunce i plavo nebo.

Do sljedećeg posta šaljem vam moju pozitivnu energiju, budite mi zdrave i vesele.

Vaša

Tu sammmmm!!!

Drage moje, evo me konačno...tu sam sa vama.....Ovaj put još nema mojih radova, ali to ne znači da ih neće biti još neko vrijeme....Samo malo strpljenja dok se sve to fino posuši pa ću lijepo da vam izložim što sam radila u poslednje vrijeme. A radila sam dosta toga pa i ono što ne volim ali ne bih o tome.

Da moja tastatura nebi u skorije vrijeme izgledala ovako, potrudiću se da budem što više sa vama a čeka me dosta rada u Photoshopu s kojim i nisam baš u dobrim odnosima.. :-((

Naime moj dragi mužić mi je kupio HP color printer, i sada bih ga rado iskoristila za neke stvari koje su me prije jako interesirale kao na primjer moji vlastiti backgroundi za čestitke. Vidjećemo što će biti od te moje želje.Nadam se da će od tog mog eksperimentiranja biti nešto.

Danas je konačno sunce provirilo i ja sam toliko bila vesela i raspoložena kao da je već proljeće počelo...

Toliko mi je dosadila zima, snijeg i dosadna kiša koja mi već duže vremena gricka živce. Tolika je vlaga da se stalno pregledam da mi nisu gdje škrge i peraje izrasle. Ma... fuj...ovo stvarno nema smisla.

Pomišljala sam i ovo da napravim ....jednostavno nema drugog načina da se zaštitim od kiše i bara preko kojih "slučajno" nalete oni fini vozači.... Nadam se da je kišama, snjegovima i svim ostalim nepogodama kraj. 

A da...samo da ne zaboravim ovo...nisam stigla ali nisam ni zaboravila dvije divne nagrade od mojih dragih prijateljica...

prva nagrada je od drage Loredane 

a druga od moje drage Hali

Hvala vam cure !!!

Toliko za danas, odoh da pregledam vaše blogove, sigurno ima dosta toga što nisam stigla vidjeti.

Lijep pozdrav

vaša

 

Bez naslova..

Drage moje,
danas sam imala više slobodnog vremena pa sam malo pretraživala po netu i naletim na jedan blog koji me oduševio...Mnogo ideja za stan, mnogo crteža sa mjerama za namještaj i svega ostalog što je potrebno da nam stan bude ljepši i ugodniji.
Kad trebam nešto da promjenim i kupim, ili je jako skupo ili mi ne odgovaraju dimenzije...i nekako sam postala više zainteresirana za komade po mjeri...E sada nastupa problem...nema govora da ja to mogu raditi, takođe ni moj M. jer on jedino zna držati daljinski u ruci...dakle to jedino može majstor. Majstoru treba objasniti šta želim a ja ne znam skicirati kako treba...a iskreno ili ne znam ja objasniti majstoru ili majstor ne želi da radi tako "komplicirane" stvari. Majstori uglavnom sugeriraju ono što je njima lakše, pa kad imaju moj zahtjev za njih neobičan, tada me ubijeđuju da to nije dobro, da niko to ne radi . E to me najviše nervira kad mi kažu da to niko ne radi...pa ljudi moji mene upravo nerviraju klonirani stanovi i namještaj.
E kako je proljeće blizu..(.hahahaha možda negdje ali ovdje i nije ali nema veze.)..treba se pripremiti ranije (najviše volim promjene i rad u proljeće), ja sam krenula u potražnju nekih interesantnih stvari i otkrila ovaj blog



Uživajte!
Lijep pozdrav

Dg. lijenostitis chronic

Drage moje, vjerovatno vam je naslov posta čudan. Rekli bi da je neka medicinska dijagnoza. Da, jeste dijagnoza, ne znam je li postoji takva dijagnoza u medicini…ali je moja sigurno jer ja sam je postavila sebi…Dakle, očito sam oboljela od lijenostitisa, jer od čega bi bolovao neko ko se uporno izvlači da ne uradi sve ono što je sebi zacrtao u zadnjim danima 2009g. A to je:

-Skinuti višak kg (promjeniti način ishrane, izbaciti Coca-Colu i piti samo prirodnu vodu, očistiti organizam od otrova nakupljenih u prošlom mjesecu, šetati brzim korakom, ne koristiti prevozna sredstva….
-Baviti se mojim ručnim radom, probati neke nove tehnike, rekonstruirati svoje blogove (tri kolone).
-Srediti moj nered u hoby sobi.
-Kupiti garderobu (sve mi je usko)

A moji razlozi zašto to već nisam počela su sljedeći:

-Nisam ni grama skinula jer nisam promjenila način ishrane osim što sam izbacila Coca-Colu i šečer. Pijem prirodnu vodu. Detoksikacioni program još tražim…hahaha meni niti jedan ne odgovara…Ne koristim prevozna sredstva (na žalost taksista na štandu blizu moje kuće,izgleda da su ljuti na mene, smanjila se primanja) ali i ne hodam brzim korakom.

-Gotovih radova nemam (ima nešto početo),a izgovor za to je što mi uvijek nedostaje baš ono što nemam…morala bih otići do hoby trgovine…a kad odem…nisam zadovoljna izborom…Dobro, naručit ću…ali dok dođe do mene pročiće me inspiracija….hahahaha, uvijek neki “opravdani” razlozi.

-Za srediti moj nazovimo kreativni nered potreban mi je “Odred za čistoću”….hehehe…pa nije baš tako…mogla bih to i ja sama samo da me nije spopao ovaj ljenostitis.

-Kupiti garderobu…nije das am za to lijena, nego jednostavno čekam da malo smršam pa da kupim…Ako kupim pa smršam, šta onda da radim sa tom prevelikom odjećom??

Dakle, tako dođem do moje dijagnoze….Lijenostitis chronic…Pa kao pravi doktor dam sebi odmah terapiju:

Sredi se ženo, vrijeme je, život je tako kratak. Uradi sve ono što si zacrtala nedavno, jer ako nastaviš ovako nećeš stići da napraviš još koju čestitku ni ogrlicu…ma ni jednu jedinu naušnicu.

Uh…šta sve ovi blogovi trpe...čak i ovakve ispovjedi. Možda zato volim ovaj svoj blog…I sve vas koji me čitate i nadam se razumijete…
I za kraj jedna super izreka…kao da je Sokrat baš za mene rekao….

"Ljenjivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji mogu raditi bolje." - Sokrat




Lijep pozdrav do sljedećeg kuckanja
Vaša

Bez naslova

Drage moje, gledam datum mog zadnjeg posta i ne vjerujem. Cijelih 15 dana nisam ostavila nikakav trag na ovom mom blogu. Istina nisam ni radila ništa novo jer jednostavno što kaže Sonja "Ne gre in ne gre"...Nekada, dok obavljam svoje redovne poslove padaju mi na pamet razne ideje i onda jedva čekam da sam slobodna da ih realizujem...Ovih zadnjih dana, ideja nigdje pa ni moje pregledavanje blogova nije donijelo rezultate. Jednostavno vidim nešto, zamislim kako bi u mojoj izvedbi to izgledalo i na kraju ništa...ne dopada mi se.
Zato, za ovaj put, dva privjeska koja su rađena samo da nešto uradim. Nadam se boljim danima.

Do tada kissići za sve moje posjetitelje