Prikazani su postovi s oznakom FIMO. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom FIMO. Prikaži sve postove

srijeda, 28. rujna 2011.

Najteži dio posla je smisliti naslov...

Drage moje, sve one drage koje su mi se javile mail-om, sve one koje su se pitale gdje sam, sve one koje su me zaboravile a naravno i one koje su ovdje prvi put,
nisam se izgubila, nisam odustala od kreativnog rada, od blogiranja, od komentiranja vaših blogova....Ja sam samo jedan period dala prednost nekim drugim poslovima i bila jako zaposlena. Sada je to iza mene...sada je više slobodnog vremena, što znači i više mojih radova. 
Nedavno sam malo fimala, ponešto probala, nije loše ali može i bolje...
Ovo su elementi za neku ogrlicu...narukvicu...Dobro je imati dosta elemenata...onako pripremljenih...pa kad
zatreba samo upotrijebimo maštu i sastavimo nešto..
Sigurno ste čule i vidjele tzv. Pandora narukvice...Ja ih obožavam...
Prvi put sam ih vidjela mislim 2001 ili 2002god. i oduševila se...A oduševila sam se jer su preslatke a više od toga što daju mogućnost kreiranja vlastite narukvice, onakve kakva nam najviše odgovara.
Naime narukvica je od zlata ili srebra (više volim srebro) i elemenata koji se mogu kupiti posebno i po svojoj želji kačiti na narukvicu, naravno elemenata će biti toliko koliko van se dopada i koliko novaca imate. 
                      Evo jedne koja mi se sviđa ono jako...jako...
Primjetila sam i da neke kreativke rade imitaciju Pandora perli od PC-a...a ja ne bih bila ja kad i to ne bih probala...To su ove perle od metalik Fima ...Dobro, nije sad zadivljujuće...ali pokušaj vrijedi...

Nanizala sam ih na kožne vrpce i služiće jedno vrijeme kao ogrlice...dok ne smislim nešto ljepše...
Za danas toliko od mene...za par dana idem na zasluženi odmor, ne dugo, ali mislim da će biti savršeno...
Nadam se da na moru nije prevelika gužva i da ću se vratiti puna elana i inspiracije...
Budite mi kreativne...
Pusa svima
vaša

utorak, 17. svibnja 2011.

Proljetna memo ploča...

......i memo ploča, i slika...
Ovaj ram sam imala dugo vremena,i stalno sam se pitala što s njim da radim... Ram izgleda solidno,ali šta staviti u njega???
Nedavno sam kupila magnetnu boju i pala mi je na pamet ideja da napravim magnetnu ploču za poruke..i da tom bojom premažem komad šperploče,zatim krakle lak, pa akrilna bijela boja sa kapljicom oker boje....motiv sa salvete i bitumen ali samo malčice.
Što zamislila to i uradila.

Ovako je izgledalo na početku...




a..ovako u toku rada...Magnetna boja je gusta i ja sam je pokušala ovim spužvastim valjkom nanositi ali teško...tako sam drugi i treći put, boju odnosno tu pastu nanosila špatulom u tankom sloju.Inače je preporuka proizvođaća nanos boje uraditi 3 puta i sva tri puta sušiti oko 1 sat.Tada je ta magnetna površina jača.



Prvo sam kupila ovo manje pakovanje magnetne boje...a poslije sam našla i ovo duplo veće pakovanje po istoj cijeni kao ovo malo...ali različiti proizvođači.
Ja ne bih bila ja da nisam kupila i ovo veliko 500ml...jer sam se plašila da će mi biti malo ovo od 250ml...
Hm...kad sam završila ovu ploču shvatila sam da ću ovoga imati bar još 3 godine....Tako se malo troši...da mi je sasvim bilo dovoljno ovo manje pakovanje.


Eh...sad su mi nedostajali odgovarajući magnetići koji idu uz ove ljubičice....
Magnetiće u obliku leptirića sam pravila od fima i sitnih perlica....

I spremno za poruke...


Puse
Phoenix

nedjelja, 20. veljače 2011.

Kad sam nestrpljiva...

Drage moje, još jednom velika hvala za vaše divne komentare na predhodnom postu...Uživala sam čitajući, na neke se slatko smijala...i zaista sam dobila kako neko reče "vitar u leđa"...

Zato sam danas probala nešto novo, ovaj komad (školjkica) je samo proba...dopalo mi se i baš sam nestrpljiva da od ovakvih elemenata radim ogrlicu. Na slici je samo jedan komad sniman sa više strana..,  ostalo ide sljedećih dana...Fimo koji se sječe na tanke trakice...peče,i sastavlja.Ovaj komad je samo pečen bez brušenja, lakiranja...uh...baš sam nestrpljiva...a trebalo je biti iznenađenje...
Do skorog javljanja
lijepi pozdravi i puse naravnooo

subota, 19. veljače 2011.

Proljeće, samo što nije stiglo.../Cane II dio

Drage moje, razmišljajući danas o ovom mom postu došla sam na ideju da postavim samo slike…
Bez nekog prevelikog pametovanja. Međutim kako sam ja velika pričalica , dakle bez priče ne ide…a dopala mi se i misao na blogu naše drage Mare …a ide ovako:

“nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati!”

Mare, nadam se da se ne ljutiš što sam je ovdje paste, jako mi se dopala, toliko je istinita…to i sama znaš iz svog primjera .

Tako ja odlučim da ipak malo ispričam o nekim mojim novim saznanjima u packanju sa fimom.

Na ovoj prvoj slici je moja prva ogrlica ovog oblika Dakle veća površina koja je zahtjevala i malo deblju plahtu kad sam lijepila “cane”…ali ne, ja sam htjela da to bude tanko, lagano i mogu vam reći da mi je sada žao što mi ta plahtica nije bila malo deblja. Na njoj se vide i neravnine…opet zato što sam htjela da malo poravnam…i to prstima….pa otisci prstiju jer sam radila bez rukavica…
Zatim moje cane ruže…tako sam razvukla…opet moje nestrpljenje …nisam mogla da čekam da mi se cane ohladi pa da onda radim…


Ali zato druga je bolja i što mi je jako važno bijeli fimo je bijel….a ne sa nekim flekama kao prije.

To mogu zahvaliti Maji po čijem sam savjetu sada radila, a on je : rastavi pasta mašinicu, očisti je, ponovo sastavi i onda radi s bijelim fimom.
Prije sam mašinicu čistila bez rastavljanja, vlažnim maramicama, alkoholom, pa nekim štapićima pa čačkalicama…pa to sve zavlačila… i izgleda sve čisto a sljedeći put kad provlačim i to baš bijeli fimo…ostanu mrlje…
Maja, hvala još jednom...
Zatim…brušenje,glancanje,lakiranje …i evo je..lagana, proljetna, divne lavandaste boje...što bi rekla naša Loredana...

Zato drage moje kad budete sljedeći put fimali…čista mašinica, rukavice na rukama…malo-malo pa svoj cane ostavite u hladnjaku…i onda sjecite, lijepite, provlačite…

Želim vam ugodan ostatak vikenda,
Puse svima
Vaša



subota, 29. siječnja 2011.

Work in Progress / Cane I dio

Dobro jutro svim mojim dragim posjetiteljima, mojim dragim blogerskim prijateljicama.
Ne znam je li ovo kraj nekim mojim drugim poslovima kojima sam bila opterećena jedan period, ne znam je li kraj i mojoj ljenosti kad je u pitanju moj hobi, ali znam sigurno da sam se zaželjela fimanja.
Prije sigurno više od godinu dana imala sam pokušaj da radim ovu divnu tehniku poznatu kod fimoljubaca kao Cane. Rezultatom baš i nisam bila zadovoljna...:((... Možete vidjeti ovdje .
Tako ja odlučim da se nanovo okušam u ovoj tehnici.Nisam ni sada baš prezadovoljna ali dobro je...bar sam naučila nešto...a to je:

1. za Cane treba malo više vremena da se uradi kako treba

2. uraditi više ovih "kobasica"...tako da je spremno za izradu gotovog proizvoda

3. koristiti Classic Fimo (s njim se teže radi nego sa Soft-om, ali šare su jasnije...ne kvare zamišljeni    oblik.Ovi moji radovi su rađeni sa Soft fimom i nije baš sve onako kako je trebalo biti)

U naslovu piše da je ovo I dio....što znači sljedeći postovi su vezani za ovu tehniku.
Vjerovatno će biti i neki tutorial, a na kraju ću postaviti gotov proizvod..:))
Želim vam lijep i sunčan vikend!
Vaša


četvrtak, 15. srpnja 2010.

Kutijica za dar

Za rođendan moje drage forumske i blogerske prijateljice Lili napravila sam ovu kutijicu...
Drvene kutijica, akrilna boja siva i lila, lak za raspucavanje, bitumen, granitna lila boja, pasta za drvo, šablona i puno strpljenja. Sve je prošlo dobro osim kad sam podizala šablonu...malo sam zabrljala...pa onda brisala, pa opet zabrljala i tako ostavila...nije strašno ali me interesuje kako podignete šablonu da ostane sve tako čisto jasnih rubova....

Da ne bih poklanjala praznu kutijicu u nju sam stavila dugmiće od fima...imitacija čipke i mermera.
Moja draga Lili je bila oduševljena.To me je učinilo jako sretnom jer volim da poklanjam svoj rad nekome ko to cijeni.
Do sljedećeg javljanja, svim vrijednim curama puse...
Vaša


¸




srijeda, 23. lipnja 2010.

...jeans je zakon...!!!

Osim što ga jako volim nositi...može da posluži u različite svrhe...npr...to kreativke znaju..kad hoćete da ispolirate vaše fimo komade...uzmite komad jeansa...i polirajte do sjaja...poslije nema potrebe za lakiranjem.
Meni je jeans inspirirao...prva Maja sa njenim postom a onda i moje prošlogodišnje farmerke u koje na moju veliku žalost ne mogu ući...A tako su bile dobreeee...:((
Zato je nastalo ovo od fima...u spomen dragam jeansu.

Narukvica
Ovo je samo da vidite teksturu...

To je to...nema više...odnosno ne mogu da se koncentriram i ovo da kuckam jer je ton na TV-u pojačan do daske....Ponekad se pitam...Zašto je potreban ton kad je prenos utakmica....? Zašto se to ne može gledati sa tišim tonom? A kad ja povisim ton...reakcija.."Tiše, ja te čujem dobro..."
 Bože samo da preživim do 11.7...hu......biće još radova.
Lijep pozdrav
vaša

¸


Prvi radovi od fima ili svaki početak je težak

Drage moje, jako se veselim jednom novom blogu. To je novi blog SandreZ . Sandra je počela sa fimanjem i ima super ideju da svoje radove, svoje uspjehe ali i teškoće sa fimom podijeli sa nama i to na svom novom blogu. Njeni postovi su pravi melem za dušu,  predstavljanje rada uvijek začini nekom duhovitom dosjetkom ili pričom.Jednostavno, postovi za uživanje.
Pa ako želite da uživate i na njenom novom blogu, samo izvolite...
Dakle, Sandra je već uveliko počela da radi i gledajući njene prve radove sjetih se svog početka. 
To je bilo u ljeto 2004. god...kad sam otkrila fimo u hobby radnji. Vidjevši sve te paketiće s predivnim bojama zapitala sam gospođu koja je tu radila o kakvom se materijalu radi a njeno šturo objašnjenje me je natjeralo da malo prosurfam i da nađem ponešto  o fimu......Bilo je tu mog lutanja, pregledanja silnih stranica...i poslije odem da kupim i probam...Naravno kupim dvije meni drage boje smeđu i krem i nastane ogrlica "Bronhi-lakše se diše" 
Ma iskreno to i nije bio neki rad...miješala sam dvije boje...razvlačila  i dobila ovo:

Ako mislite da sam ja ovo brusila,šmirglala,glancala...varate se...ja tada nisam znala da to treba raditi..Ništa...to je bilo samo pečeno i lakirano brodskim lakom.Naravno, to sam poklonila mojoj dragoj seki, još uvijek je smrdilo na lak...ali je ona bila oduševljena.
Nikad je nisam vidjela na njoj...a i kako bi, kad oštri rubovi grebu odjeću i tjelo. Nije bitno, znam da je čuva kao nešto dragocjeno.  
Druga ogrlica je već išla lakše ...naravno i tu pomješano par boja ali ipak na nešto liči...

U ovih 6 godina bilo je i pauza u radu sa fimom....čak i momenata kad sam htjela to ostaviti i raditi nešto drugo ali jednostavno nisam mogla. To mi jednostavno odmara i dušu i tijelo. Kad sam najumornija, kad bih najrađe pošla na spavanje, uzmem fimo i ne znajući što će uopće od toga nastati, ja to valjam,  razvlačim, brusim ...glancam...i odmaram.
Eto drage moje, vidite kakav je bio moj početak...ne bih da vas gnjavim ali tu je bilo svega, od bacanja fima jer dobijem nenormalnu boju, bacanja već pečenog komada...pucanja kod brušenja...i još mnogo...mnogo loših momenata ali i onih koje ne bih mijenjala ni zašto na svijetu...
Zahvaljujući mom mužu i mom sinu koji su me podržavali pa nekada tvrdili da je nešto dobro i ako nije, zahvaljujući vama koji ste redovno posjećivali moj blog, ostavljali komentare, ja i dalje radim s fimom....
I radit ću još dugo...dugo...Sigurna sam.
Toliko ovaj put...do mog sljedećeg javljanja lijepi pozdravi
Vaša

¸


četvrtak, 17. lipnja 2010.

Imitacija kože

Jedan veliki pozdrav mojim dragim posjetiteljima, jedna velika pusa i hvala onima koji prokomentiraju moj rad. Sigurno znate što znači komentar i to od vama dragih osoba a pogotovo od kreativnih duša kakve ste vi.
Ti vaši komentari me jednostavno tjeraju da radim još i bolje...ali vremena je zaista malo.
Mnogo toga znam da isplaniram...u svojoj rasijanoj glavi stvaram sliku predmeta koji hoću da napravim...i jedva čekam momenat kad ću biti slobodna da se posvetim samo tome, a to je uglavnom u kasnim večernjim satima. I onda nastane ovo:

To je drvena kutijica koja se može kupiti u svakoj hobby radnji...Kad god nešto kupujem od materijala, kupim i bar jednu kutijicu...ono "neka se nađe"...Tako sam sakupila veći broj istih koje me izazivaju da radim na njima decoupage. E ovaj put sam je obložila fimom (bilo je vrijeme da ovaj smeđi fimo potrošim jer mi dugo stoji).
Iskreno nisam imala pojma što da uradim dalje i u samom procesu mi je palo na pamet da stavim i ovaj remen, također od fima...Velim kad je remen...da ja to napravim kao imitaciju kože...pogužvam komad folije aluminijske, pa je onda onako pogužvanu pritisnem na fimo..nacrtam ove crtice kao da je koža prošivena....
Dalji postupak znate....pečenje, glancanje...brusnim papirom sam prešla samo rubove.
Kako nisam baš zadovoljna prvom fotkicom....evo još dvije.

Eto vidite...ne moramo guliti jadne životinje da bi imali predmet od kože...Kupimo fimo, naoružamo se strpljenjem i napravimo ovakav predmet...puno je lakše i moralnije....:))
Do mog sljedećeg filozofiranja šaljem vam tople, pretople pozdrave  
Vaša

¸


utorak, 15. lipnja 2010.

Fimo again...

Drage moje, kad radim s fimom uvijek mi ostane komadića mase. Ja, uglavnom napravim par perli ili nekih komada koje uopće ne znam kad i gdje iskoristiti...i onda to stoji...i stoji dok ne dobijem želju da nešto napravim. Tako je bilo i sa ovom ogrlicom...jednostavno mi je "došlo" da je sastavim....Ne znam jesam li bila inspirirana ovim bojama ili SP i vuvuzelama..(uh kako me taj zvuk nervira)....ali nastala je ova ogrlica koja mi djeluje afrički.

Dakle...materijal fimo, tekstura...bojeno...pa brušeno...polirano mekom vunenom krpom i bez lakiranja.......Dodala sam i ove smeđe drvene perle...i par metalnih..Na kraju je ispalo ovo. 
Meni se dopada i sutra ću da je prošetam....
Lijep pozdrav i hvala za posjetu...
Zato vam šaljem veliku pusu
vaša

¸


srijeda, 21. travnja 2010.

S ponistre se vidi Šolta...

Drage moje, u ove moje rukotvorine nije umiješana HTZ (Hrvatska turistička zajednica) niti sam od bilo koga plaćena da propagiram Jadransku obalu...niti želim da budem konkurencija slavnom spotu o kojem čak i mi susjedi raspravljamo..."ima li Kosorica pravo ili nema"...Neka spota, neka se vidi što inače vidimo na moru...sumnjam da to kome smeta. Nema veze...zato sam ja tu da ukažem na ljepote Jadrana.
Zašto sam napravila memo magnetić sa ovim kamenim zidom i ponistrom pitajte Loredanu . To je njena ideja na nekom od mojih prošlih postova...Draga Loredana još malo pa stižem i do istarskih kažuna.

Ovaj magnetić sam nazvala "Pospane škure"...A evo zašto.
Ja vam nisam jutarnja spavalica pa ni na odmoru. Volim ujutro dok svi spavaju izaći i prošetati. I onda je sve samo moje, mirno more,čiste ulice,riva, divni kameni zidovi i...uglavnom zatvorene škure. E zato sam ih nazvala tako...baš kao da još spavaju....Ta tišina, taj miris mora i ribe, to sunce koje je tako ugodno kao da me preporode.

Konobari pred kafićima postavljaju stolice a iz kafića čuje se Oliver ....
.......
S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispo' volta
U daljini svitle koće piva klapa šoto voće
Ti se ozireš po sobi slika je na kantunalu
Oneg ča ga more odni u daleken fortunalu
                                                ...............



Adio

ponedjeljak, 19. travnja 2010.

More...more...

More...more...pjeva Meri Cetinić...a ja luda za morem, radim privjeske koji me podsjećaju na more. Proljeće nije kako treba ni počelo....a ja već razmišljam o suncu, moru i svoj ljepoti koje nam pruža. Slušajući moju dragu Meri, gledajući neke stare slike...i uživajući u morskim uspomenama napravih i ovo:



A ovo je kako izgleda npr. na nekom bijelom odjevnom predmetu.



Dok gledate i čitate, poslušajte i pjesmu "More,more..." , neka bude potpuni ugođaj. Uživajte i lijep pozdrav svim mojim dragim posjetiteljima...
Vaša

subota, 10. travnja 2010.

Inspiracija:stare fasade

Drage moje, obećala sam u prošlom postu da ću se već danas javiti sa novim radovima...i evo me.
Ja sam vam opčinjena starim fasadama i starim drvenim ogradama. Možda je malo čudno da to može biti inspiracija. Meni je inspiracija uglavnom nešto što je neobično i što možda neko ne bi ni primjetio.Ja to sve lijepo "zabilježim" u svojoj glavi naravno ukoliko mi nije kamera u torbi. Tako sam došla na ideju da svoje komade od fima bojim pa da izgledaju što starije.

I evo što je ispalo od te ideje. Meni se dopada za sada...Biće toga još sa ljepšim motivima stare oštećene fasade.
Ako želite da ljepše vidite, kliknite na slike da ih uvećate.

Lijepu i sunčanu nedjelju želim vam od srca (meteorolozi kažu...kiša, a ja se nadam da griješe)
LP
vaša

petak, 9. travnja 2010.

Fimanje...

Drage moje, konačno malo fimam...:))..Za one kojima je ovaj pojam nepoznat, tj one koje ne rade sa fimom sigurno ga i ne znaju,izraz fimanje bi trebalo značiti kreativno izražavanje gdje je glavni materijal polimerna glina iliti fimo masa....Neko od blogerica ga je smislio i meni je super. Ima još raznih glina pod drugim imenom, neke sam probala, neke ne, ali ja se uvijek vraćam mom dragom Fimu... 
Ovo sam uradila bez nekog povoda, jednostavno mi je došlo da fimam.

Ovaj zeleni privjesak za ključeve je moj....konačno nešto da uradim za sebe. Nosim neki stari privjesak na ključevima i to sam trebala puno prije uraditi ali ja sve nešto čekam da bude neka "specijalna inspiracija", kao ja ću sebi napraviti nešto neobično, originalno...
A ova sljedeća slika, nju sam večeras slikala(vidi se, loš snimak) i hoću da vam pokažem kako sam uradila svoj pečat koji bih stavljala na svoje radove.Dugo sam razmišljala da mi treba pečat, pa sam onda razmišljala kakav ću pečat, nešto neobično, nešto što nisam vidjela prije.I...na kraju kupim pečat onaj veliki sa slovima i brojevima, znakovima....pa kad mi nešto treba ja sebi iskombiniram tekst.Jednostavno i praktično. Slova se lijepo utisnu u fimo...i odlično izgleda.Na ovoj slici se slabije vidi jer je osvjetljenje tragedija. To još nisam savladala, kako napraviti sliku u prostoriji, kako postaviti rasvjetu, ali na putu sam da to uradim jako brzo. Ako bude uspješno, postaviću na blog da vidite i vi.
Ovo je za danas, već sutra imam par novih radova...pa svratite...da pogledate i to.
Lijep pozdrav
vaša

subota, 20. ožujka 2010.

Tirkiz...

Drage moje, dobila sam narudžbu za narukvicu koja je trebala biti gotova jako brzo i koja je trebala biti tirkizna. Kako nisam imala srca da odbijem tog dečka, prihvatila sam se posla. Tirkiznog fima nisam imala pa mi je palo na pamet da uradim ovu narukvicu kao imitaciju keramike.Od ostatka fima sam napravila i ove naušnice kao "kuća časti"... nadam se da će mlada dama biti zadovoljna.
Toliko za sada, odoh da uhvatim koju proljetnu zraku sunca.
Svima želim ugodan i sunčan vikend
vaša