I'm back!

Drage moje, konačno sam tu sa vama..Vratila sam se poslije dužeg odsustvovanja sa ovog bloga,iz moje

kuce i mog grada.Duže vrijeme sam osjećala zamor, nezainteresiranost za bilo što mi nije bilo obavezno...Jednostavno je bio red da se dobro odmorim i napunim baterije. A to sam uspjela...boraveći kod moje drage seke i mog dragog zeta koji su mi priuštili fantastičan odmor.Oni žive dugo u Nurnbergu u koji sam se prije mnogo godina zaljubila.Predivan grad u južnoj Njemačkoj tačnije u pokrajini Bavarskoj...Boravila sam više puta, ali svaki put otkrijem koliko je taj grad lijep,onako prostran, prepun zelenila...tipični njemački grad.

A odmarala sam se veoma aktivno...ja inače ne volim statičan odmor ...Volim da vidim što više....tako da sam posjetila mnogo muzeja (Bavarska ima oko 1500 muzeja) dvorac Greifenstein... i još mnogo toga.

Posjeta jednom gradu bez posjete trgovačkim centrima kod mene ne dolazi u obzir...Mora se zaviriti, možda nešto i kupiti...hahahaha...ovo da vidi moj muž rekao bi kako kod mene baš i nema "možda kupiti"...ali dobro...bila sam skromna jakooooo.

Naravno, moje glavno interesovanje su bili hobby dućani....Svaka normalna žena će prvo pogledati odjevne krpice....a ne...ja sam prvo otišla u meni dragi hobby shop, koji je meni pravo hodočašće...I naravno karticu na peglanje...Koliko sam materijala kupila? Mnogo...i daj Bože da to sve lijepo iskoristim,bar do mog sljedećeg odlaska tamo....Pa ljudi moji ja sam se osjećala kao dijete u radnji sa igračkama... 

Jedna meni vrlo važna igračkica je stigla..Nju sam dugo vremena tražila,i kad bih našla, uvijek sam imala razlog da je ne kupim...E sada je ona prva kupljena...

Naime, hobby bušilica i brusilica sa mnoštvom djelova će biti moja velika pomoć za završnu obradu polimera....Za mene najgori posao poslije pečenja gline je konačna obrada ono brušenje me je izluđivalo...

Nekada sam trebala dodatnu rupicu na već pečenom fimu....jer sam zaboravila...i ništa nemam čim da izbušim....nadam se da će sada biti puno lakše.... 

Kad negdje boravim na odmoru obavezno probam i hranu koja je tipična za taj kraj.Nekada budem oduševljena a nekada i ne...Ovaj put sam bila zadovoljna...i hranom...a bogami i pivom i to onim crnim...

I...na kraju dana kad već padam od umora...ali onog slatkog umora, s uživanjem popijem kafu sa mojim

 najmilijim u vrtu kojeg oni s ljubavlju uređuju.Ne tako rijetko dok se pije kafa sprema se peka ili gril...I šta da se radi...opet navali po jelu... doduše mnogo laganije i primjerenije mom trbuhu.

Eto, drage moje, tako sam vam ja provodila dane.Ovaj post ću sada završiti i sljedeći je već sutra.

Mnogo lijepih pozdrava i pusa od vaše odmorne

Phoenix

S ponistre se vidi Šolta...

Drage moje, u ove moje rukotvorine nije umiješana HTZ (Hrvatska turistička zajednica) niti sam od bilo koga plaćena da propagiram Jadransku obalu...niti želim da budem konkurencija slavnom spotu o kojem čak i mi susjedi raspravljamo..."ima li Kosorica pravo ili nema"...Neka spota, neka se vidi što inače vidimo na moru...sumnjam da to kome smeta. Nema veze...zato sam ja tu da ukažem na ljepote Jadrana.
Zašto sam napravila memo magnetić sa ovim kamenim zidom i ponistrom pitajte Loredanu . To je njena ideja na nekom od mojih prošlih postova...Draga Loredana još malo pa stižem i do istarskih kažuna.

Ovaj magnetić sam nazvala "Pospane škure"...A evo zašto.

Ja vam nisam jutarnja spavalica pa ni na odmoru. Volim ujutro dok svi spavaju izaći i prošetati. I onda je sve samo moje, mirno more,čiste ulice,riva, divni kameni zidovi i...uglavnom zatvorene škure. E zato sam ih nazvala tako...baš kao da još spavaju....Ta tišina, taj miris mora i ribe, to sunce koje je tako ugodno kao da me preporode.

Konobari pred kafićima postavljaju stolice a iz kafića čuje se Oliver ....

.......

S ponistre se vidi Šolta, piva klapa ispo' volta

U daljini svitle koće piva klapa šoto voće

Ti se ozireš po sobi slika je na kantunalu

Oneg ča ga more odni u daleken fortunalu

                                                ...............



Adio

Moji snovi i putovanja

Ne znam kako vi, ali ja u ove još uvijek tmurne i snježne dane vrlo često razmišljam o putovanjima bilo onim prošlim ili nekim budućim.
Prije par dana sam gledala jednu divnu putopisnu emisiju na TV-u o Peru-u. Naime, novinar, pisac i humanist Goran Todorović, napravio je serial o nekim nama dalekim zemljama ali jako interesantnim. Obožavam iz naslonjača putovati po svijetu (kad ne mogu stvarno) i te emisije me zaista odvedu na mjesta za koja sumnjam da ću ikada posjetiti. I Peru je država koju bih rado posjetila ali u onih nekih 45 minuta sam se baš nauživala.
Goran nas je u tih 45 minuta tako lijepo provodao po najinteresantnijim mjestima te divne države. Mislim da bi trebalo i 45 dana da se sve to vidi, ali budimo skromni, za sada je dovoljno i ovo.

A ja baš maštam o tome kako ću jednog dana krenuti put Peru-a...Možda, kad moj muž i ja budemo slavili zlatni pir...hahahahaa...
Već se zamišljam sa bolovima u leđima, visokim tlakom...i ko zna čim još, mi se penjemo po Machu Picchu...Zašto ne...kad ovako razmišljam...onda se sjetim one divne misli

Što više sanjaš, više možeš napraviti

Moj muž i ja u mojim snovima proslava zlatnog pira

A ovdje ću pokušati prodati svoj nakit koji neumorno pravim

(Dok čitate ove redove, uživajte u divnim zvucima "El Condor Pasa" i to sam vam priuštila)

A vezano za ovu misao...ispričaću jednu istinitu priču. Kad sam bila jako mala...neki niži razred osnovne škole (više se i ne sjećam koji je bio razred), jako sam voljela čitati Politikin zabavnik...

i tamo je bila neka nagradna igra...pa ako pravilno riješiš dobivaš nagradu...putuješ u Disnylend.
Naravno da sam poslala odgovor i ništaaaaaaaaaa...Ostade moja mašta i nada da ću jednom posjetiti to čarobno mjesto...
I sada da ja ne bih pričala o tome kako sam cijelo vrijeme sanjala taj moj put za Disnylend, prelazim na glavno.
Moj san se ostvaruje 2002g za jedne posjete San Diegu, mom dragom sinu koji je tamo studirao i mojim dragim kumovima čija kćerka mi je priredila rođendanski poklon, odlazak u Disnylend...
Moj toliko sanjani san se ostvario, taj dan nikada...ama nikada neću zaboraviti. Moje dijete i dijete mojih kumova su mi ostvarili ono što sam godinama maštala. Možda je trebalo biti drugačije, da mi ispunjavamo snove naše djece...a ono obrnuto...

Kako god bilo, ja vjerujem u snove...A vi???

Ja odoh da sanjam, a vama moji divni sanjarski pozdravi

Vaša Phoenix

Sanjam ljeto...

Zadnji dani su katastrofa...hladno, snijeg,velika vlažnost....sve ono što ja ne volim i što meni ne odgovara.....Jučer sam malo šetala (5km)...hahaha, ono brzi hod...jer se tokom zime nakupilo sala na nekim mjestima...odnosno na onim na kojim nije trebalo....E sada mi ostaje više kretanja...i pripremanja za ljeto i more...Sigurno se poneko i nasmijao misleći da sam požurila sa pripremama...ali nije tako...Ja već neko vrijeme sanjam more i ljeto...jer zaista dosta mi je ovoga.

Slika sve govori...

Volim zimu na planini a u gradu ne...tu i ne treba biti zima...Nema veze...imam svoje snove...a proljeće i ljeto samo što nisu stigli. Zato je meni moje Tisno stalno u mislima, mjestašce na Jadranu gdje se stvarno divno osjećam.

Tisno se nalazi na otoku Murteru, moguće je da ima oko 1400 stanovnika, divno mirno mjesto.koje gotovo dodiruje kopno s kojim je od 1832. godine spojen pokretnim mostom. Noviji dio naselja izgrađen je na kopnenom predjelu Gomilica. Mjesto je poznato po prostranim trgovima, zelenilu i dugačkoj rivi. Tisno je postalo važnim vjerskim središtem zbog velikog zavjetnog hodočašća Gospi od Karavaja.

Riva koja je prelijepa kada je ovako pusta ili svejedno i kad vrvi od turista zaista je super. Proteže se cijelom dužinom Tisna i divna je za šetnju...Plaže i čisto more zaista su impresivni...

More kao da zove...zar ne?
Na ovoj terasi pijemo jutarnju kafu, doručkujemo, sunčamo i uživamo...More je udaljeno nekih 20m...I zaista ne znam što je ljepše jutarni sati na terasi ili ..... oni noćni...kad postaje svježije, a miris mora i obližnje borovine uz ribu i vino čine vrijeme nezaboravno. I gdje god se okrenete zelenilo...cvijeće i uređene površine....

Vidite zbog čega ja sanjam ljeto...